Category: Blog

U današnje vrijeme se provodi mnogo vremena u javnom prevozu, naročito u gradovima. U pravilu su sva ta prevozna sredstva znatno opterećena pa se ne omogućava svim putnicima da u toku vožnje sjede, što je najbezbjednije kada je u pitanju zaštita putnika. Istovremeno gust saobraćaj često nameće potrebu za iznenadnim i naglim reakcijama vozača pa se dešava da zbog naglog kočenja ili nagle i neočekivane promjene pravca kretanja putnik bude povrijeđen. Putnici u svim vrstama prevoza, pa tako i u javnom prevozu, imaju pravo da traže naknadu štete zbog izazvane povrede.
Prije svega treba znati da su putnici u javnom prevozu osigurani na dva načina:
– policom obaveznog osiguranja i
– policom osiguranja putnika u javnom prevozu.

Pravo na naknadu štete u slučaju povreda je kumulativno u odnosu na ove dvije vrste osiguranja, što znači da se naknada isplaćuje sa oba navedena osnova. Istina, polica osiguranja putnika u javnom saobraćaju je simboličnog karaktera, jer su ukupne sume osiguranja po jednom štetnom događaju skromne, a uz to su i vezane nastupom invaliditeta ili smrti. Veoma je bitno da se ukoliko dođe do povrede, pridržavate sljedećih savjeta.
Kako postupiti nakon povrede u javnom prevozu?
Dakle, daćemo Vam savjet za slučaj kada povrijeđena osoba sama potraži pomoć u medicinskoj ustanovi zbog toga što nije bilo potrebe za hitnom intervencijom ili je bol uslijed povrede nastupila dosta vremena nakon povrede (svakako ne duže od 24 sata). Kada dođe do takve povrede zbog šoka ili momentalne dezorijentisanosti povrijeđeni propuste da učine one elementarne radnje koje im obezbjeđuju uspješnu naknadu, a što je kasnije veoma teško ili nemoguće nadoknaditi.

Bilo bi idealno kada bi se moglo učiniti sljedeće:
• Zatražiti od vozača da zaustavi vozilo i saopštiti mu da je došlo do pada i povrede
• Zapamtiti ili zapisati mjesto događaja
• Zapamtiti ili zapisati imena svjedoka koji su u momentu povrede bili prisutni događaju
• Zapisati ili zapamtiti liniju saobraćaja i vrstu prevoza u kojoj se povreda dogodila
• Zapamtiti ili zapisati registarski ili garažni broj vozila u kome je došlo do povrede
• Prilikom obraćanja medicinskoj ustanovi obavijestiti postupajućeg doktora o događaju i zatražiti da on o tome obavijesti MUP

Sigurno je da povrijeđenoj osobi u takvim prilikama ne pada na pamet obavljanje svih ovih radnji. Najmanje što se mora učiniti jeste da se zapamti linija prevoza, i registarski ili garažni broj vozila, kao i mjesto događaja, te da se o događaju informiše MUP. Ukoliko se nezgoda nigdje ne evidentira biće teško dokazati da je povreda nastala kao posljedica upravo tog događaja, pa osiguravajuća društva takve zahtjeve redovno odbijaju. Sudska praksa takođe govori u prilog konstataciji da je izuzetno teško sa uspjehom dobiti postupke ako se prijavljivanje povrede nije izvršilo.
Mnogi ljudi ne znaju da u ovim slučajevima nije bitno ko je uzrokovao nezgodu, odnosno ko je skrivio štetni događaj, pa ako se ne zna počinilac misle da ne stiču pravo na naknadu. To je pogrešno. Naime, putnici u svim vrstama prevoza, pa tako i u javnom prevozu, imaju pravo da svoje potraživanje usmjere kako prema licima ili osiguranjima vozila koja su odgovorna za događaj, tako i prema vlasnicima vozila ili osiguranjima vozila u kojima je došlo do povrijeđivanja bez obzira da li su njihovi vozači skrivili nezgodu ili ne.

Prema Zakonu o obaveznom osiguranju u saobraćaju i Zakonu o obligacionim odnosima putnik ima pravo da bira od koga će se u takvom slučaju nadoknaditi, a zahtjev može postaviti i protiv oba učesnika.
Posebno napominjemo da u takvim slučajevima putnik ima pravo na naknadu bez obzira da li je do povrijeđivanja došlo uslijed pada ili udarca od neki dio vozila ili uslijed udarca ili prignječenja od strane drugih putnika koji su se u tom momentu nalazili u vozilu.

Nećemo govoriti o slučajevima kada se zbog teških povreda intervencija medicinskih službi zatraži na mjestu događaja, jer tada oni zabilježe vrijeme i mjesto, kao i vrstu intervencije, a uz to se vrši uviđaj od strane MUP-a nakon čega slijedi odgovarajući zapisnik sa preciznim podacima o svim najvažnijim elementima za vođenje postupka.

Veliki broj vozača u BiH ne zna da u slučaju lakših saobraćajnih nezgoda, odnosno onih nezgoda u kojima su učesnici saglasni o tome ko je kriv, ne moraju zvati policiju, već mogu popuniti Evropski izvještaj.
Za to je samo potrebno imati kod sebe primjerak “evropskog obrasca” koji se već godinama koristi u Evropi, ali i kod nas, s tim što kod nas ta praksa još uvijek nije potpuno zaživjela.
Evropski izvještaj je izvještaj o saobraćajnoj nezgodi koji se koristi kod svih saobraćajnih nezgoda, a koji je urađen u skladu sa modelom koji je izdao Evropski komitet osiguranja (Comitie Europeen des Assurances – CEA).
U slučaju saobraćajne nezgode sa materijalnom štetom, mjesto saobraćajne nezgode potrebno je fotografisati sa nekoliko različitih pozicija (može i mobitelom), eventualno po potrebi izmjeriti pojedine elemente saobraćajne nezgoda, te izvršiti popunu obrasca evropskog izvještaja o saobraćajnoj nezgodi.U slučaju nezgode u kojoj ima povrijeđenih lica obavezno je obavijestiti najbližu policijsku stanicu o saobraćajnoj nezgodi.
U slučaju neusaglašenosti učesnika oko popune obrasca izvještaja ili ukoliko učesnici u nezgodi nemaju kod sebe “evropski obrazac”, dužni su pozvati policiju. U slučaju da nemate obrazac a da ste saglasni oko njegove popune, možete ga zatražiti od policije koja dođe na lice mjesta i tako će osoba koja je skrivila nezgodu izbjeći dodatno novčano kažnjavanje od strane policije. Evropski izvještaj se može preuzeti u svim poslovnicama, filijalama i infocentrima osiguranja.
Za slučaj saobraćajne nezgode u kojoj su učestvovala dva vozila, koristi se samo jedan komplet evropskog izvještaja (dva lista). Ukoliko su u saobraćajnoj nesreći učestvovala tri ili više vozila, koriste se dva ili više kompleta evropskog izvještaja.
Prilikom popune evropskog izvještaja koristi se obavezno hemijska olovka. Nakon što popunite izvještaj (vrlo je jednostavan za popunu), svaki od učesnika se potpiše u dnu oba primjerka (po jedan ide za oba učesnika u nezgodi). Potom strana koja nije kriva odnese izvještaj i fotografije u Ekspertizu i time je posao skoro pa završen kada je procedura naplate štete u pitanju. Pozovite nas 033 86 06 91

Nadoknada štete koju u udesu naćini vozač neosiguranog i nepoznatog vozila?

Nezaobilazne posljedice saobraćajnih nesreća su manje ili veće štete na vozilima, iako se nažalost događa i veliki broj udesa s daleko težim i tragičnijim posljedicama u kojima stradaju vozači, putnici i pješaci.

U posljednje vrijeme često smo svjedoci da je jedan od učesnika u saobraćajnoj nesreći napustio mjesto nesreće ili njegovo vozilo nema važeću policu osiguranja od autoodgovornosti.

Upravo u ovakvim slučajevima postavlja se pitanje ko snosi odgovornost i od koga može naplatiti pričinjenu štetu oštećena strana.

Zakonom o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti, koji je na snazi na prostoru FBiH I RS-a, definirano je da svaka osoba koja ima u posjedu ili u vlasništvu vozilo koje se u kreće po cestama ili u područjima koja su dostupna javnosti, obavezna je zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete pričinjene trećim osobama upotrebom motornog vozila.
Ovim Zakonom osnovan je i Zaštitni fond Federacije BiH I Zaštitni fond RS-a koji je upravo nadležan da u pojedinim situacijama oštećenim stranama plati odštetu.

Ukoliko je saobraćajnu nezgodu prouzrokovalo vozilo koje nije imalo zaključeno obavezno osiguranje od automobilske odgovornosti za štete pričinjene trećim osobama, oštećeni se sa odštetnim zahtjevom za vozilo i povrede obraća nama a mi završavamo sa Zaštitnim fondom Federacije BiH ili Zaštitnim fondom Republike Srpske, u zavisnosti od prebivališta osobe koja je u posjedu neosiguranog vozila.

Ukoliko je saobraćajnu nezgodu prouzrokovalo vozilo koje ostane nepoznato, oštećeni se sa odštetnim zahtjevom isto tako obraća nama a mi Zaštitnom fondu Federacije BiH ili Zaštitnom fondu Republike Srpske u zavisnosti od mjesta nezgode. U ovom slučaju oštećeni ima pravo samo na naknadu zbog smrti ili tjelesnih povreda.

Ukoliko ste imali saobraćajnu nezgodu u poslednje tri godine sa neosiguranim ili nepoznatim(samo povrede) vozilom a niste naplatili štetu obratite se nama a mi ćemo vam pomoći da ostvarite svoja prava I naplatite štetu.

Mora li oštećeni, da bi dobio naknadu štete, popraviti oštećeno vozilo?

„Ne svojom krivicom doživio sam saobraćajnu nesreću u kojoj mi je vozilo staro godinu dana teško oštećeno. Osiguravatelj vozača koji mi je nanio štetu insistira da popravim vozilo, nakon čega će mi, kažu, isplatiti iznos po računu. Ja ne želim imati vozilo koje je bilo teže oštećeno i ne pristajem na nikakav popravak, ali sam voljan uzeti iznos koji odgovara iznosu popravka, a razbijeno vozilo ću sam prodati… Kako stoji s propisima i koja su mi prava, te može li se osiguravatelj inatiti i istrajati na popravljanju moga oštećenoga vozila…“,

Situacija u kojoj se našao čitatelj vrlo je česta: kad osiguravatelj nije siguran kolika je šteta, pribjegava rješenju koje je ponuđeno; dakle, šteta je onoliko koliko će iznositi račun popravka. Ovakvo stajalište oslanja se na čl. 185. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima, po kojemu „Odgovorna osoba“ (ovdje: osiguravatelj,.) dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala“. Prema Zakonu, dakle, na prvom mjestu kao oblik popravljanja materijalne/imovinske štete jeste naturalna restitucija – povrat oštećene stvari u prvobitno stanje, ako je to (fizički ) moguće. Ako to nije moguće, u skladu odredbi stava 2. istoga člana, „Ukoliko uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja štetu potpuno, odgovorno lice dužno je za ostatak štete dati naknadu u novcu “. To bi bio slučaj kad bi se radilo o totalnoj šteti, kad popravak oštećenog vozila, nije moguć. No, u slučaju našeg čitatelja očito je da je popravak moguć, a da on ne želi popravak. U tom slučaju primjenjuje se stav 3. čl. 185. Zakona o obligacionim odnosima, koji kaže: „Sud će dosuditi oštećeniku naknadu u novcu kad on to zahtijeva, izuzev ako okolnosti datog slučaja opravdavaju uspostavljanje ranijeg stanja“.

Okolnosti slučaja oštećenog zaista nisu takve da bi postojao razlog koji bi osiguravatelju bio osnovica za insistiranje na popravljanju vozila. Osiguravatelj je obavezan zajedno s oštećenim utvrditi kolika je šteta i tako dobiveni iznos isplatiti oštećenome u novcu. Šta će kasnije oštećeni učiniti s oštećenim vozilom nije problem osiguravatelja. Isplatom odštete u novcu, osiguravatelj je izvršio svoju zakonsku obvezu.

Požar na vozilu – odgovornost AO osiguravatelja za štetu trećim osobama

Naš čitalac M. A. imao je štetu na svom uredno parkiranom vozilu u garaži. Šteta je nastala od požara koji je izbio na drugom, isto tako uredno parkiranom, vozilu u garaži i prešao na njegovo vozilo. Kad se obratio osiguravatelju za naknadu štete osiguravatelj je odbio isplatu štete uz neargumentirano obrazloženje da takva šteta nije pokrivena obaveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti. Da li je osiguravatelj u pravu?

Obaveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti pokrivene su štete koje vlasnik/korisnik/osiguranik uzrokuje trećim osobama „upotrebom vozila„ (čl. 8. st. 1. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila Sl.novine FBiH 24/05).U istom članu stoji da “Naknade se plaćaju bez obzira na mjesto u kojem se desila saobraćajna nezgoda bilo da se desila tokom vožnje, bilo dok je vozilo zaustavljeno”

Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila uspostavio je odgovornost vlasnika/korisnika/vozača motornog vozila i za štete koje to vozilo trećim osobama uzrokuje i dok je vozilo zaustavljeno, jer je i zaustavljanje (bolje rečeno parkiranje) vozila korištenje vozila u svrhu kojoj je namijenjeno.Smisao pak uvođenja obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti jeste zaštititi treće osobe olakšavajući im dobivanje naknade štete od osiguravatelja. Dakle, obvezno osiguranje bi trebalo pokriti štetu za koju štetnik odgovara prema Zakonu o obligacionim odnosima. Sužavanje odgovornosti osiguravatelja u odnosu na odgovornost štetnika prema trećoj osobi ostavlja bez zaštite i samog štetnika, ali i treću nedužnu osobu. Drugačije stajalište koje očito ima i osiguravatelj u primjeru našeg čitaoca, osiguravatelj bi morao obrazložiti, što mu je i obaveza iz čl. 10. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila.