Author: Majid Avdicevic

Osiguravajuće društvo vas ne može prisiliti na popravak vozila

Moje staro vozilo marke Golf oštećeno je u manjoj saobraćajnoj nezgodi, koju je skrivio drugi vozač. Njegova krivica nije sporna.

Osiguravajuće društvo je pregledalo oštećenja i procjenilo štetu na iznos s kojim sam zadovoljan jer imam u garaži rezervne dijelove s jednog drugog Golfa, koje sam davno spremio i s kojima bih mogao zamijeniti oštećenja na mom vozilu. Zatražio sam da mi se isplati procijenjeni iznos, međutim, procjenitelj me prisiljava da najprije izvršim popravak kod majstora kojega mi je on odredio. Može li me osiguravajuće društvo prisiliti da popravljam vozilo, ako ja to ne želim?

Problem koji iznosi naš čitaoc ukazuje na to da predstavnik osiguranja (procjenitelj) koji ga prisiljava da popravlja vozilo nije upoznat s odredbama Zakona o obligacionim odnosima ili da nije siguran u svoju procjenu, pa je popravkom želi potvrditi.

Naime, u članu 185. Zakona o obligacionim odnosima kao temeljno pravilo popravljanja uzrokovane štete, u stavu 1. ističe se tzv. Povrat u prijašnje stanje; „Odgovorna osoba(u slučaju našeg čitaoca-osiguranje) dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala“. Od temeljnog načela predviđa se u stavu 4. istog člana iznimka: “Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtjeva, a okolnosti datog slučaja ne opravdavaju uspostavljane ranijeg stanja“.

Prema tome, oštećeni ima pravo na naknadu u novcu i ne mora izvršiti popravak oštećenog vozila da bi dobio naknadu u novcu. Pri tome nisu bitni motivi i razlozi zbog kojih oštećeni ne želi naturalnu restituciju. Recimo, u slučaju našeg čitaoca, kako on sam priznaje, on ima svoje rezervne dijelove koje je spremio u svoju garažu, smatrajući da mu u budućnosti mogu zatrebati, ako se ošteti  njegov Golf. Prema tome, popravljanje vozila, ispostava računa za popravak, naplata štete po tom računu od osiguravača-nisu preduslov naknade štete u novcu. To tim prije što sam iznos nije sporan. Ne postoje nikakvi razlozi koji bi prisilili oštećenog na “uspostavu prijašnjeg stanja“. On se može odlučiti vozilo ne popravljati, prodati ga u oštećenom stanju, predati ga u otpad itd. Dakle, može imati bezbroj razloga zbog kojih ne želi izvršiti popravljanje. Štetu je pretrpio i zakonodavac mu daje pravo na naknadu tako pretrpljene štete.

Insistiranje na prethodnom popravku nepotrebno je maltretiranje oštećenoga, ili rekli bismo u današnjem trendu, potrošača usluge.  No, može se raditi i o tome da procjenitelj nije mjerodavna osoba osiguravajućeg društva koje donosi konačnu odluku. Stoga preporučujemo čitaocu da zatraži pismenu odluku osiguranja o svom zahtjevu za isplatu štete. Odluka osiguranja, ako bi bila negativna, mora biti i pravno obrazložena, kako to uostalom i nalžu odredbe Zakon o osiguranju.

U današnje vrijeme se provodi mnogo vremena u javnom prevozu, naročito u gradovima. U pravilu su sva ta prevozna sredstva znatno opterećena pa se ne omogućava svim putnicima da u toku vožnje sjede, što je najbezbjednije kada je u pitanju zaštita putnika. Istovremeno gust saobraćaj često nameće potrebu za iznenadnim i naglim reakcijama vozača pa se dešava da zbog naglog kočenja ili nagle i neočekivane promjene pravca kretanja putnik bude povrijeđen. Putnici u svim vrstama prevoza, pa tako i u javnom prevozu, imaju pravo da traže naknadu štete zbog izazvane povrede.
Prije svega treba znati da su putnici u javnom prevozu osigurani na dva načina:
– policom obaveznog osiguranja i
– policom osiguranja putnika u javnom prevozu.

Pravo na naknadu štete u slučaju povreda je kumulativno u odnosu na ove dvije vrste osiguranja, što znači da se naknada isplaćuje sa oba navedena osnova. Istina, polica osiguranja putnika u javnom saobraćaju je simboličnog karaktera, jer su ukupne sume osiguranja po jednom štetnom događaju skromne, a uz to su i vezane nastupom invaliditeta ili smrti. Veoma je bitno da se ukoliko dođe do povrede, pridržavate sljedećih savjeta.
Kako postupiti nakon povrede u javnom prevozu?
Dakle, daćemo Vam savjet za slučaj kada povrijeđena osoba sama potraži pomoć u medicinskoj ustanovi zbog toga što nije bilo potrebe za hitnom intervencijom ili je bol uslijed povrede nastupila dosta vremena nakon povrede (svakako ne duže od 24 sata). Kada dođe do takve povrede zbog šoka ili momentalne dezorijentisanosti povrijeđeni propuste da učine one elementarne radnje koje im obezbjeđuju uspješnu naknadu, a što je kasnije veoma teško ili nemoguće nadoknaditi.

Bilo bi idealno kada bi se moglo učiniti sljedeće:
• Zatražiti od vozača da zaustavi vozilo i saopštiti mu da je došlo do pada i povrede
• Zapamtiti ili zapisati mjesto događaja
• Zapamtiti ili zapisati imena svjedoka koji su u momentu povrede bili prisutni događaju
• Zapisati ili zapamtiti liniju saobraćaja i vrstu prevoza u kojoj se povreda dogodila
• Zapamtiti ili zapisati registarski ili garažni broj vozila u kome je došlo do povrede
• Prilikom obraćanja medicinskoj ustanovi obavijestiti postupajućeg doktora o događaju i zatražiti da on o tome obavijesti MUP

Sigurno je da povrijeđenoj osobi u takvim prilikama ne pada na pamet obavljanje svih ovih radnji. Najmanje što se mora učiniti jeste da se zapamti linija prevoza, i registarski ili garažni broj vozila, kao i mjesto događaja, te da se o događaju informiše MUP. Ukoliko se nezgoda nigdje ne evidentira biće teško dokazati da je povreda nastala kao posljedica upravo tog događaja, pa osiguravajuća društva takve zahtjeve redovno odbijaju. Sudska praksa takođe govori u prilog konstataciji da je izuzetno teško sa uspjehom dobiti postupke ako se prijavljivanje povrede nije izvršilo.
Mnogi ljudi ne znaju da u ovim slučajevima nije bitno ko je uzrokovao nezgodu, odnosno ko je skrivio štetni događaj, pa ako se ne zna počinilac misle da ne stiču pravo na naknadu. To je pogrešno. Naime, putnici u svim vrstama prevoza, pa tako i u javnom prevozu, imaju pravo da svoje potraživanje usmjere kako prema licima ili osiguranjima vozila koja su odgovorna za događaj, tako i prema vlasnicima vozila ili osiguranjima vozila u kojima je došlo do povrijeđivanja bez obzira da li su njihovi vozači skrivili nezgodu ili ne.

Prema Zakonu o obaveznom osiguranju u saobraćaju i Zakonu o obligacionim odnosima putnik ima pravo da bira od koga će se u takvom slučaju nadoknaditi, a zahtjev može postaviti i protiv oba učesnika.
Posebno napominjemo da u takvim slučajevima putnik ima pravo na naknadu bez obzira da li je do povrijeđivanja došlo uslijed pada ili udarca od neki dio vozila ili uslijed udarca ili prignječenja od strane drugih putnika koji su se u tom momentu nalazili u vozilu.

Nećemo govoriti o slučajevima kada se zbog teških povreda intervencija medicinskih službi zatraži na mjestu događaja, jer tada oni zabilježe vrijeme i mjesto, kao i vrstu intervencije, a uz to se vrši uviđaj od strane MUP-a nakon čega slijedi odgovarajući zapisnik sa preciznim podacima o svim najvažnijim elementima za vođenje postupka.

Veliki broj vozača u BiH ne zna da u slučaju lakših saobraćajnih nezgoda, odnosno onih nezgoda u kojima su učesnici saglasni o tome ko je kriv, ne moraju zvati policiju, već mogu popuniti Evropski izvještaj.
Za to je samo potrebno imati kod sebe primjerak “evropskog obrasca” koji se već godinama koristi u Evropi, ali i kod nas, s tim što kod nas ta praksa još uvijek nije potpuno zaživjela.
Evropski izvještaj je izvještaj o saobraćajnoj nezgodi koji se koristi kod svih saobraćajnih nezgoda, a koji je urađen u skladu sa modelom koji je izdao Evropski komitet osiguranja (Comitie Europeen des Assurances – CEA).
U slučaju saobraćajne nezgode sa materijalnom štetom, mjesto saobraćajne nezgode potrebno je fotografisati sa nekoliko različitih pozicija (može i mobitelom), eventualno po potrebi izmjeriti pojedine elemente saobraćajne nezgoda, te izvršiti popunu obrasca evropskog izvještaja o saobraćajnoj nezgodi.U slučaju nezgode u kojoj ima povrijeđenih lica obavezno je obavijestiti najbližu policijsku stanicu o saobraćajnoj nezgodi.
U slučaju neusaglašenosti učesnika oko popune obrasca izvještaja ili ukoliko učesnici u nezgodi nemaju kod sebe “evropski obrazac”, dužni su pozvati policiju. U slučaju da nemate obrazac a da ste saglasni oko njegove popune, možete ga zatražiti od policije koja dođe na lice mjesta i tako će osoba koja je skrivila nezgodu izbjeći dodatno novčano kažnjavanje od strane policije. Evropski izvještaj se može preuzeti u svim poslovnicama, filijalama i infocentrima osiguranja.
Za slučaj saobraćajne nezgode u kojoj su učestvovala dva vozila, koristi se samo jedan komplet evropskog izvještaja (dva lista). Ukoliko su u saobraćajnoj nesreći učestvovala tri ili više vozila, koriste se dva ili više kompleta evropskog izvještaja.
Prilikom popune evropskog izvještaja koristi se obavezno hemijska olovka. Nakon što popunite izvještaj (vrlo je jednostavan za popunu), svaki od učesnika se potpiše u dnu oba primjerka (po jedan ide za oba učesnika u nezgodi). Potom strana koja nije kriva odnese izvještaj i fotografije u Ekspertizu i time je posao skoro pa završen kada je procedura naplate štete u pitanju. Pozovite nas 033 86 06 91