Osiguravajuće društvo vas ne može prisiliti na popravak vozila
Moje staro vozilo marke Golf oštećeno je u manjoj saobraćajnoj nezgodi, koju je skrivio drugi vozač. Njegova krivica nije sporna.
Osiguravajuće društvo je pregledalo oštećenja i procjenilo štetu na iznos s kojim sam zadovoljan jer imam u garaži rezervne dijelove s jednog drugog Golfa, koje sam davno spremio i s kojima bih mogao zamijeniti oštećenja na mom vozilu. Zatražio sam da mi se isplati procijenjeni iznos, međutim, procjenitelj me prisiljava da najprije izvršim popravak kod majstora kojega mi je on odredio. Može li me osiguravajuće društvo prisiliti da popravljam vozilo, ako ja to ne želim?
Problem koji iznosi naš čitaoc ukazuje na to da predstavnik osiguranja (procjenitelj) koji ga prisiljava da popravlja vozilo nije upoznat s odredbama Zakona o obligacionim odnosima ili da nije siguran u svoju procjenu, pa je popravkom želi potvrditi.
Naime, u članu 185. Zakona o obligacionim odnosima kao temeljno pravilo popravljanja uzrokovane štete, u stavu 1. ističe se tzv. Povrat u prijašnje stanje; „Odgovorna osoba(u slučaju našeg čitaoca-osiguranje) dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala“. Od temeljnog načela predviđa se u stavu 4. istog člana iznimka: “Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtjeva, a okolnosti datog slučaja ne opravdavaju uspostavljane ranijeg stanja“.
Prema tome, oštećeni ima pravo na naknadu u novcu i ne mora izvršiti popravak oštećenog vozila da bi dobio naknadu u novcu. Pri tome nisu bitni motivi i razlozi zbog kojih oštećeni ne želi naturalnu restituciju. Recimo, u slučaju našeg čitaoca, kako on sam priznaje, on ima svoje rezervne dijelove koje je spremio u svoju garažu, smatrajući da mu u budućnosti mogu zatrebati, ako se ošteti njegov Golf. Prema tome, popravljanje vozila, ispostava računa za popravak, naplata štete po tom računu od osiguravača-nisu preduslov naknade štete u novcu. To tim prije što sam iznos nije sporan. Ne postoje nikakvi razlozi koji bi prisilili oštećenog na “uspostavu prijašnjeg stanja“. On se može odlučiti vozilo ne popravljati, prodati ga u oštećenom stanju, predati ga u otpad itd. Dakle, može imati bezbroj razloga zbog kojih ne želi izvršiti popravljanje. Štetu je pretrpio i zakonodavac mu daje pravo na naknadu tako pretrpljene štete.
Insistiranje na prethodnom popravku nepotrebno je maltretiranje oštećenoga, ili rekli bismo u današnjem trendu, potrošača usluge. No, može se raditi i o tome da procjenitelj nije mjerodavna osoba osiguravajućeg društva koje donosi konačnu odluku. Stoga preporučujemo čitaocu da zatraži pismenu odluku osiguranja o svom zahtjevu za isplatu štete. Odluka osiguranja, ako bi bila negativna, mora biti i pravno obrazložena, kako to uostalom i nalžu odredbe Zakon o osiguranju.
