Author: Ekspertiza

Nadoknada štete koju u udesu naćini vozač neosiguranog i nepoznatog vozila?

Nezaobilazne posljedice saobraćajnih nesreća su manje ili veće štete na vozilima, iako se nažalost događa i veliki broj udesa s daleko težim i tragičnijim posljedicama u kojima stradaju vozači, putnici i pješaci.

U posljednje vrijeme često smo svjedoci da je jedan od učesnika u saobraćajnoj nesreći napustio mjesto nesreće ili njegovo vozilo nema važeću policu osiguranja od autoodgovornosti.

Upravo u ovakvim slučajevima postavlja se pitanje ko snosi odgovornost i od koga može naplatiti pričinjenu štetu oštećena strana.

Zakonom o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti, koji je na snazi na prostoru FBiH I RS-a, definirano je da svaka osoba koja ima u posjedu ili u vlasništvu vozilo koje se u kreće po cestama ili u područjima koja su dostupna javnosti, obavezna je zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete pričinjene trećim osobama upotrebom motornog vozila.
Ovim Zakonom osnovan je i Zaštitni fond Federacije BiH I Zaštitni fond RS-a koji je upravo nadležan da u pojedinim situacijama oštećenim stranama plati odštetu.

Ukoliko je saobraćajnu nezgodu prouzrokovalo vozilo koje nije imalo zaključeno obavezno osiguranje od automobilske odgovornosti za štete pričinjene trećim osobama, oštećeni se sa odštetnim zahtjevom za vozilo i povrede obraća nama a mi završavamo sa Zaštitnim fondom Federacije BiH ili Zaštitnim fondom Republike Srpske, u zavisnosti od prebivališta osobe koja je u posjedu neosiguranog vozila.

Ukoliko je saobraćajnu nezgodu prouzrokovalo vozilo koje ostane nepoznato, oštećeni se sa odštetnim zahtjevom isto tako obraća nama a mi Zaštitnom fondu Federacije BiH ili Zaštitnom fondu Republike Srpske u zavisnosti od mjesta nezgode. U ovom slučaju oštećeni ima pravo samo na naknadu zbog smrti ili tjelesnih povreda.

Ukoliko ste imali saobraćajnu nezgodu u poslednje tri godine sa neosiguranim ili nepoznatim(samo povrede) vozilom a niste naplatili štetu obratite se nama a mi ćemo vam pomoći da ostvarite svoja prava I naplatite štetu.

Mora li oštećeni, da bi dobio naknadu štete, popraviti oštećeno vozilo?

„Ne svojom krivicom doživio sam saobraćajnu nesreću u kojoj mi je vozilo staro godinu dana teško oštećeno. Osiguravatelj vozača koji mi je nanio štetu insistira da popravim vozilo, nakon čega će mi, kažu, isplatiti iznos po računu. Ja ne želim imati vozilo koje je bilo teže oštećeno i ne pristajem na nikakav popravak, ali sam voljan uzeti iznos koji odgovara iznosu popravka, a razbijeno vozilo ću sam prodati… Kako stoji s propisima i koja su mi prava, te može li se osiguravatelj inatiti i istrajati na popravljanju moga oštećenoga vozila…“,

Situacija u kojoj se našao čitatelj vrlo je česta: kad osiguravatelj nije siguran kolika je šteta, pribjegava rješenju koje je ponuđeno; dakle, šteta je onoliko koliko će iznositi račun popravka. Ovakvo stajalište oslanja se na čl. 185. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima, po kojemu „Odgovorna osoba“ (ovdje: osiguravatelj,.) dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala“. Prema Zakonu, dakle, na prvom mjestu kao oblik popravljanja materijalne/imovinske štete jeste naturalna restitucija – povrat oštećene stvari u prvobitno stanje, ako je to (fizički ) moguće. Ako to nije moguće, u skladu odredbi stava 2. istoga člana, „Ukoliko uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja štetu potpuno, odgovorno lice dužno je za ostatak štete dati naknadu u novcu “. To bi bio slučaj kad bi se radilo o totalnoj šteti, kad popravak oštećenog vozila, nije moguć. No, u slučaju našeg čitatelja očito je da je popravak moguć, a da on ne želi popravak. U tom slučaju primjenjuje se stav 3. čl. 185. Zakona o obligacionim odnosima, koji kaže: „Sud će dosuditi oštećeniku naknadu u novcu kad on to zahtijeva, izuzev ako okolnosti datog slučaja opravdavaju uspostavljanje ranijeg stanja“.

Okolnosti slučaja oštećenog zaista nisu takve da bi postojao razlog koji bi osiguravatelju bio osnovica za insistiranje na popravljanju vozila. Osiguravatelj je obavezan zajedno s oštećenim utvrditi kolika je šteta i tako dobiveni iznos isplatiti oštećenome u novcu. Šta će kasnije oštećeni učiniti s oštećenim vozilom nije problem osiguravatelja. Isplatom odštete u novcu, osiguravatelj je izvršio svoju zakonsku obvezu.

Požar na vozilu – odgovornost AO osiguravatelja za štetu trećim osobama

Naš čitalac M. A. imao je štetu na svom uredno parkiranom vozilu u garaži. Šteta je nastala od požara koji je izbio na drugom, isto tako uredno parkiranom, vozilu u garaži i prešao na njegovo vozilo. Kad se obratio osiguravatelju za naknadu štete osiguravatelj je odbio isplatu štete uz neargumentirano obrazloženje da takva šteta nije pokrivena obaveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti. Da li je osiguravatelj u pravu?

Obaveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti pokrivene su štete koje vlasnik/korisnik/osiguranik uzrokuje trećim osobama „upotrebom vozila„ (čl. 8. st. 1. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila Sl.novine FBiH 24/05).U istom članu stoji da “Naknade se plaćaju bez obzira na mjesto u kojem se desila saobraćajna nezgoda bilo da se desila tokom vožnje, bilo dok je vozilo zaustavljeno”

Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila uspostavio je odgovornost vlasnika/korisnika/vozača motornog vozila i za štete koje to vozilo trećim osobama uzrokuje i dok je vozilo zaustavljeno, jer je i zaustavljanje (bolje rečeno parkiranje) vozila korištenje vozila u svrhu kojoj je namijenjeno.Smisao pak uvođenja obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti jeste zaštititi treće osobe olakšavajući im dobivanje naknade štete od osiguravatelja. Dakle, obvezno osiguranje bi trebalo pokriti štetu za koju štetnik odgovara prema Zakonu o obligacionim odnosima. Sužavanje odgovornosti osiguravatelja u odnosu na odgovornost štetnika prema trećoj osobi ostavlja bez zaštite i samog štetnika, ali i treću nedužnu osobu. Drugačije stajalište koje očito ima i osiguravatelj u primjeru našeg čitaoca, osiguravatelj bi morao obrazložiti, što mu je i obaveza iz čl. 10. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila.