S osiguranjem je bitno povezan pojam rizika i osiguranog slučaja. U jednoj zgodnoj reklami jedno osiguranje se reklamira sloganom „Naš posao je – rizik“, što je potpuno tačno. Prema jednoj teoriji osiguranja (doduše napuštenoj) predmet osiguranja je – rizik. Uz osigurani rizik vežu se vrlo važne činjenice: ostvarenje rizika preduslov je obveze osiguranja na isplatu osiguranine; promjena rizika tokom trajanja ugovora (povećanje ili smanjenje rizika) rađa obvezu ugovarača osiguranja/osiguranika na informisanje osiguranja o toj promjeni, koja može uticati na sudbinu ugovora o osiguranju, itd. Ipak, ponekad ljudima nije jasno šta je to rizik, šta je osigurani rizik, a šta je osigurani slučaj. Stoga ćemo, pokušati razjasniti ta dva pojma i njihovu uzajamnu povezanost.
Rizik u osiguranju
Rizik je bitan element ugovora o osiguranju. Riječ „rizik“ ne koristi se uvijek u istom smislu. Tako, ponekad, rizik znači opasnost, prijetnju, jednostavno – mogućnost nastanka nekog događaja, primjerice požar, oluja, poplava, smrt neke osobe; drugi put kao mogućnost nastanka događaja predviđenoga ugovorom o osiguranju (osigurani rizik); treći put kao događaj koji može biti osiguran (osigurljiv rizik); četvrti – sam događaj uz koji se veže obveza osiguravača na isplatu osigurnine (osigurani slučaj). Opasnost/rizik može biti izvorno posljedica ljudskog djelovanja (kradja, nanošenje povreda nekoj osobi…), ili pak posljedica prirodnih događaja (udar groma, tuča, suša…). U osigurateljnom smislu rizik/ događaj mora biti takav da bar apstraktno može dovesti do štete osiguraniku ili da su takvi događaji koji su vezani uz ljudski život. Ne može se osigurati neki događaj koji je potpuno indiferentan za osiguranika, iako bi se on tehnički mogao osigurati. Ako bi se to i dogodilo, bila bi to opklada ili lutrija (igra na sreću), a ne osiguranje. Primjerice, osiguravam se za slučaj (događaj) da XY dobije na lutriji glavni dobitak. Rizik se obično definira kao opasnost od nastupanja mogućeg, budućeg, a neizvjesnog, (ekonomski) štetnog događaja. No to je samo okvirna definicija jer rizik može postojati i kad je događaj siguran, kao primjerice osiguranje rizika smrti kod osiguranja osoba (smrt je siguran događaj, a neizvjesnost je sačuvana u sastavnici – kad će se smrt dogoditi) ili kad je već nastupio (tzv. putativni rizik). Kaže se i kako je rizik ne samo neizvjestan, nego i štetan događaj za osiguranika. Ali, znamo kako postoji i rizik doživljenja, koji zaista nije štetan. Neki dodaju i karakteristiku po kojoj takav događaj mora prijetiti masi, mnoštvu jednako ugroženih osoba, ali zna se kako se može osigurati i rizik koji prijeti samo jednoj osobi, primjerice vlasniku unikatne umjetnine (primjerice – rizik krađe). Rizik je razlog (causa) sklapanja ugovora o osiguranju, čije pomanjkanje u trenutku sklapanja tog ugovora čini ugovor o osiguranju ništavim.
Ne može se osigurati svaki rizik. Da bi se neki rizik mogao osigurati, mora imati tačno određene karakteristike i to:
1) Mogućnost nastanka događaja: ako događaj nije moguć, nema rizika, nema mogućnosti osiguranja; ugovor o osiguranju koji bi bio sklopljen za rizik-događaj koji se ne može ostvariti bio bi ništav (ex tunc, od samog početka). Primjer: osiguravam rizik nesretnog slučaja za vrijeme putovanja na Mars u Julu 2020.g.; jasno je da takav događaj/rizik u ovom trenutku nije moguć). Nastanak nemogućnosti ostvarenja rizika do kojeg dođe tokom trajanja ugovora o osiguranju (prestanak postojanja mogućnosti ostvarenja) dovodi do prestanka ugovora o osiguranju.
2) Mora biti budući: ako je rizik u trenutku sklapanja ugovora već nastupio (nastao prije sklapanja, bio u nastajanju ili je prestala mogućnost njegova nastanka, ugovor o osiguranju je ništavan, v. čl. 898.,. Zakona o obligacionim odnosima / ZOO-a). Ipak, iznimno se dopušta osiguranjem pokriti i već nastupjeli rizik, uz uslov:
a) Da stranke ugovorom o osiguranju pokrivaju i neko razdoblje koje prethodi sklapanju ugovora o osiguranju
b) Da zainteresiranoj stranci nije bilo poznato da je događaj već nastupio: odnosno da je već tada bila otpala mogućnost da se on dogodi (tzv. putativni rizik, v. čl. 898., st. 3. ZOO-a)
3) Događaj mora biti neizvjestan: iako je moguće da se događaj dogodi, on mora ispunjavati uvjet neizvjesnosti: ne zna se hoće li ( i/ili kad će) nastupiti. Neizvjesnost inkorporira aleatornost ugovora o osiguranju za ugovorne stranke (kockam se: plaćam premiju, ali ne znam da li ću od toga imati koristi; naplaćujem premiju kao osiguravač, ali ne znam da li ću od toga imati korist ili štetu). Neizvjesnost znači nemogućnost da se u normalnim okolnostima unaprijed predvidi hoće li događaj uopće nastupiti ili kada će nastupiti
4) Događaj mora biti neovisan o isključivoj volji zainteresiranih osoba: ako bi ostvarenje osiguranoga rizik ovisilo o volji zainteresirane osobe (ugovaravač osiguranja, osiguranik, korisnik) gubio bi značenje neizvjesnosti, a to znači i aleatornosti; zato su iz osiguranja apsolutno isključene namjerno uzrokovane štete
5) Događaj mora biti pravno dopušten: što znači da nije suprotan propisima, javnom poretku, moralu
Osigurani slučaj
Osigurani slučaj jeste događaj prouzročen osiguranim rizikom (v.čl. 898. ZOO). Osigurani slučaj je osigurani rizik koji se, kao apstraktna mogućnost pretvorio u stvarnost, koji se realizirao/ostvario. Obveza osiguranja isplatiti osiguraninu nastupa tek po ostvarenju rizika koji je ugovorom o osiguranju definiran. Dakle, kad se ostvari – realizira osigurani rizik govorimo o osiguranom slučaju. Međutim, i neke obveze ugovarača osiguranja vezane su uz trenutak nastanka osiguranoga slučaja (obveza spašavanja i poduzimanja mjera za smanjenje ili sprječavanje štete, obveza prijave osiguranju….). Trenutak (dan) ostvarenja osiguranog rizika – nastanka osiguranog slučaja bitan je i za vrijeme zastare prava iz ugovora o osiguranju. Zato je vrlo važno utvrditi vrijeme kada se dogodio osigurani slučaj. Samo onaj događaj/osigurani rizik koji se dogodio tokom trajanja ugovora o osiguranju može biti osigurani slučaj. Vrijeme nastanka osiguranoga slučaja može se vezati: uz uzrok nastanka događaja, uz nastup samoga događaja, uz nastup štetnih posljedica itd. Važno je kada je počelo ostvarivanje osiguranoga slučaja, a ne kada se ono završilo. Završetak se može dogoditi i nakon isteka trajanja ugovora o osiguranju, a da to ne utiče na osigurateljevu obvezu (nedjeljivost osiguranoga slučaja ili produženi osigurani slučaj). Za osiguranje je vrijeme nastanka osiguranoga slučaja – vrijeme nastanka štete, jer osigurani slučaj bez štete nije osigurani slučaj, zato što ne povlači za sobom obvezu osiguranja na isplatu osigurnine. Bitno je utvrditi i mjesto nastanka osiguranoga slučaja. Određivanjem mjesta pokrića u ugovoru o osiguranju ograničava se obveza osiguranja. Samo rizik ostvaren u mjestu koje je ugovorom predviđeno jeste osigurani slučaj i veže osiguranje. Isto tako je važno utvrditi i uzročnu vezu između ostvarenoga rizika i štete, jer samo uzročna veza koja postoji između ugovorom osiguranoga rizika i štetne posljedice njegove realizacije znači osigurani slučaj i obvezu osiguranja iz toga slučaja. Na kraju, potrebno je utvrditi i posljedice ostvarenoga rizika, jer ugovorom o osiguranju tačno se određuje koje su posljedice nekog rizika pokrivene osiguranjem, a koje nisu (primjerice, ako je ugovorom o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja pokriven samo rizik smrti, ostale posljedice, kao što je invalidnosti, troškovi liječenja, dnevna naknada zbog nesposobnosti za rad i sl., nisu pokrivene).
Zaključno, odnos između gore navedenih pojmova možemo logički sintetizirati:
općenita opasnost/rizik od nastupa nekog događaja › ugovorom o osiguranju opasnost/događaj individualizira se i postaje › osigurani rizik, a kad se taj događaj ostvari, nastupi › postaje osigurani slučaj.
